Definicija ciljne grupe

Vaspitanje i obrazovanje djece sa smetnjama i teškoćama u razvoju koja se ne mogu obrazovati u školi, kada je to u njihovom najboljem interesu, ostvaruje se u resursnim centrima zbog neophodne podrške i tijesne povezanosti obrazovanja, habilitacije i rehabilitacije. Vaspitanje i obrazovanje u resursnim centrima vrši se po posebnom obrazovnom programu.

Usmjeravanje djece s posebnim obrazovnim potrebama vrši se na osnovu rješenja o usmjeravanju koje donosi organ lokalne uprave nadležan za poslove prosvjete, na predlog komisije za usmjeravanje djece s posebnim obrazovnim potrebama koju čine: pedijatar i ljekari odgovarajuće specijalnosti, psiholog, pedagog, defektolog odgovarajuće specijalnosti i socijalni radnik. U radu komisije učestvuju roditelj i učitelj, odnosno vaspitač djeteta koje se usmjerava. Komisija kao osnov za usmjeravanje, sa naglaskom na proces u kome se stiču i usvajaju vještine i znanja potrebna za svakodnevni život, cijeni djetetov nivo razvoja, potencijal za učenje i usvajanje standarda znanja, lična svojstva, prepreke i otežavajuće faktore sredine.

Uslovi upisa i izbor škole  

U lokalnim zajednicama formirane su komisije koje vrše usmjeravanje djece s posebnim obrazovnim potrebama pri organu uprave zaduženom za poslove prosvjete. Komisije za usmjeravanje sastavljene od pedijatra, psihologa, pedagoga, socijalnog radnika i defektologa predlažu program, stručnu pomoć, kadrovske prostorne, materijalne i druge uslove za svako dijete s posebnim obrazovnim potrebama. 

• Program uz obezbjeđivanje dodatnih uslova, pomagala i stručne pomoći ostvaruje se uključivanjem u vaspitne grupe, odnosno odjeljenja s ostalom djecom, odnosno učenicima, uz obezbjeđivanje dodatnih uslova i pomagala, dodatne stručne pomoći.
• Program sa prilagođenim izvođenjem i dodatnom stručnom pomoći - vaspitanje i obrazovanje djece s posebnim obrazovnim potrebama ostvaruje se uključivanjem u vaspitne grupe, odnosno odjeljenja sa ostalom djecom, po obrazovnom programu, sa prilagođenim izvođenjem i dodatnom stručnom pomoći.
• Posebni obrazovni program, cijeneći najbolji interes djece sa smetnjama i teškoćama u razvoju koja se zbog težine smetnji ne mogu obrazovati u školi, ostvaruje se u integrisanim odjeljenjima pri redovnim školama i resursnim centrima, zbog neophodne podrške i tijesne povezanosti obrazovanja, habilitacije i rehabilitacije. Resursni centar pruža stručnu pomoć integrisanim odjeljenjima.

Roditelj, usvojilac ili staratelj djeteta s posebnim obrazovnim potrebama ima pravo da učestvuje u izboru programa vaspitanja i obrazovanja, u skladu sa Zakonom o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama.

Roditelj, odnosno dijete sa posebnim obrazovnim potrebama ima pravo da, u toku školovanja, promijeni program vaspitanja i obrazovanja.

Kurikulumi, predmeti 

U Crnoj Gori postoji plan i program, odnosno donosi se predmetni program za nastavni predmet. Zavod za školstvo je institucija koja ih kreira, a usvaja Nacionalni savjet za obrazovanje.

Osnov za rad sa djecom s posebnim obrazovnim potrebama je Individualni razvojno-obrazovni  program (IROP) kojim se određuju obrazovni i razvojni ciljevi na osnovu odnosa aktuelnog i planiranog funkcionisanja djeteta (saznajni, emocionalni, socijalni i fizički), nivoa znanja i vještina. Individualnim programom se propisuju oblici vaspitno-obrazovnog rada za vaspitno-obrazovne oblasti, odnosno nastavne predmete, način izvođenja dodatne stručne pomoći, prohodnost između programa, prilagođavanje u organizaciji, standardi znanja, postignuća i vještine, obim tehničke podrške, raspored časova, način provjera i ocjenjivanje obrazovnih i razvojnih postignuća i napredovanja u skladu sa njihovim individualnim mogućnostima. Individualni program omogućava: skraćivanje ili proširivanje sadržaja predmetnog programa; mijenjanje, prilagođavanje i individualizaciju metodike kojom se sadržaji realizuju, dopunjavanje alternativnim oblicima komunikacije, znakovni jezik, Brajevo pismo, sistem za komunikaciju putem slika, upotrebu specijalizovane didaktike, opreme, pomagala, asistivne tehnologije i sl.  Za pripremu, primjenu, praćenje i prilagođavanje programa obrazuje se stručni tim koji čine: nastavnici, stručni saradnici škole ili resursnog centra, uz učešće roditelja. Za učenike u trećem ciklusu osnovne škole, kao dio individualnog razvojno-obrazovnog programa, izrađuje se i sprovodi individualni tranzicioni plan (ITP) čiji su ciljevi, mjere i aktivnosti usmjereni na pravovremenu profesionalnu orjentaciju učenika u procesu prelaska iz jednog obrazovnog nivoa u drugi, odnosno, za učenike završnih razreda srednje škole, iz sistema obrazovanja na tržište rada.

U zavisnosti od smetnji i teškoća u razvoju, sposobnosti i potreba djeteta, individualni program omogućava mijenjanje, prilagođavanje i individualizaciju metodike kojom se sadržaji realizuju. Takođe, omogućava se skraćivanje ili proširivanje sadržaja predmetnog programa; mijenjanje, prilagođavanje i individualizacija metodike kojom se sadržaji realizuju. U srednjem stručnom obrazovanju učenik može sticati cio obrazovni program sa prilagođenim izvođenjem i dodatnom stručnom pomoći, odnosno dio programa kojim će se osposobiti za određene grupe poslova, koji mogu voditi stručnoj kvalifikaciji, ako je programom to definisano.

Za učenike integrisanog odjeljenja realizuje se zajednička nastava pojedinih predmeta sa vršnjacima u redovnim odjeljenjima u skladu sa individualnim razvojno-obrazovnim programom i rasporedom časova.

Nastavne metode i materijali

U upotrebi je asistivna tehnologija, znakovni jezik, pomagala, sistem za komunikaciju putem slika, izrada, štampanje udžbenika (Brajevo pismo), Digital Accessible Information System – Daisy, udžbenici i druga nastavna sredstva u odnosu na smetnju u razvoju, pribor, šeme, riječi, simboli, slike, podsjetnici. Pri resursnim centrima su formirani asistivni kabineti, tako da oni po narudžbi izrađuju ili iznajmljuju nastavni i drugi materijal.

Individualizovan pristup podrazumijeva da se prilikom kreiranja programa podrške vodi računa o uvažavanju nivoa funkcionisanja i potreba djeteta, njegovim interesovanjima, pravima i karakteristikama. U odnosu na to planiraju se ciljevi, prate efekti podrške. Na nastavniku je da prepozna mogućnosti, potrebe i osobine svakog učenika i u odnosu na to prilagodi (individualizuje) svoj pristup, stvarajući cjelinu. Modifikovanje i prilagođavanje obrazovnog programa se odnosi na: veličinu i obim onoga što se od učenika očekuje da stekne; više vremena za rad, učenje, obavljanje zadataka; nivo podrške; varijacije u nastavnom metodu i načinu kojim se prenosi sadržaj; provjeru postignutog kroz neposredne materijale i odgovarajuće komunikacione strategije.

Napredovanje učenika 

IROP predstavlja kompilaciju djetetovih osobina, potreba i ciljeva predmetnog programa. Njime se utvrđuju načini podrške, prilagođavanje procesa učenja, ispunjenje individualnih potreba i potencijala djeteta. Njime se određuju: oblici vaspitno-obrazovnog rada za oblasti, odnosno predmete, način izvođenja dodatne stručne pomoći, prohodnost između programa, prilagođavanje u organizaciji, standardi znanja, postignuća i vještina, provjera, ocjenjivanje znanja, postignuća i napredovanja djeteta.

Precizno je određen i zakonski utemeljen individualni tranzicioni plan: ciljevi, mjere i aktivnosti usmjereni na podršku učeniku u procesu prelaska iz jednog obrazovnog nivoa u drugi, odnosno iz sistema obrazovanja na tržište rada – zapošljavanje. Individualni tranzicioni plan (ITP) je nadovezujući i dopunjujući dio individualnog razvojno-obrazovnog programa (IROP). U prvoj fazi kroz ITP – 1, uspostavlja se saradnja između osnovne i srednje škole, određuju odgovorne osobe i mehanizam saradnje. Ta saradnja je usmjerena  ka razmjeni informacija, identifikaciji potencijala i sklonosti djeteta s ciljem prelaska na sljedeći nivo obrazovanja koji treba da ga osposobi za nezavisan profesionalni život. U drugoj fazi koja se odvija pred okončanje srednjoškolskog obrazovanja u okviru ITP - 2 se fokusira na pripremu za zapošljavanje i vještine za nezavisan život. Škola sarađuje sa različitim pružaocima usluga, onima koji vrše procjenu sposobnosti, izvođačem profesionalne rehabilitacije, resursnim centrima, službama zapošljavanja, poslodavcima i dr. Tim za izradu i primjenu ITP-a čine: učenik, roditelji, nastavnici, stručni saradnici škole i resursnog centra, službe zapošljavanja, poslodavac i dr. Osmišljen je mehanizam tranzicije iz srednje škole ka fakultetu, kao smjernice u povezivanju srednjoškolskog i nivoa tercijarnog obrazovanja. Nazvan je ITP – 3. Ciljevi, mjere i aktivnosti usmjereni su na pripremu za upis na fakultet (Plan podrške: odgovornosti/zadaci/vremenski okvir). Preporuke za dalje kretanje ka fakultetu proizilaze iz učenikovih postignuća, posebno u odnosu na vještine i stilove komunikacije, potom mjere za dalja prilagođavanja i organizaciju nastavnog procesa u skladu sa potrebama.

Sertifikovanje

U osnovnom obrazovanju dokumentacija je istovjetna za svu djecu, što znači i djecu s posebnim obrazovnim potrebama, a u napomeni se stavlja broj rješenja i program po kojem je dijete radilo. Modularizacija obrazovnih programa u stručnom obrazovanju otvara mogućnosti za učenike s posebnim obrazovnim potrebama, odnosno omogućava im da dostignu kvalifikacija II, III ili IV nivoa Nacionalnog okvira kvalifikacija, pa dijete završetkom određenog broja modula može steći: 1) kvalifikaciju pomoćnika (drugi nivo Nacionalnog okvira kvalifikacija ); 2) završetkom još nekoliko modula kvalifikaciju zanatlije (treći nivo Nacionalnog okvira kvalifikacija), 3) završetkom još nekoliko modula kvalifikaciju tehničara (četvrti nivo Nacionalnog okvira kvalifikacija).