Hrvatskim sustavom odgoja i obrazovanja na središnjoj razini upravlja Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS). Uz MZOS, ostala nacionalna javna tijela koja su uključena u reguliranje, razvoj i kontrolu kvalitete odgojno-obrazovnog sektora u Hrvatskoj jesu Agencija za odgoj i obrazovanje, Agencija za strukovno obrazovanje, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Agencija za mobilnost i programe EU i Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem upravljaju lokalne vlasti, koje ga i financiraju, dok MZOS vodi brigu o rukovođenju na središnjoj razini, akreditaciji i kontroli odgojno-obrazovnih programa koji se provode u ustanovama zaduženim za skrb o djeci i predškolski odgoj i obrazovanje.

Primarni i niži sekundarni odgoj i obrazovanje provodi se unutar jedinstvene strukture, a počinje u šestoj godini i sastoji se od osmogodišnjeg obaveznog pohađanja nastave. Više sekundarno obrazovanje nije obavezno, ali gotovo svi učenici upisuju se ili u opće ili u strukovne srednjoškolske programe po završetku niže sekundarne razine obrazovanja.

U segmentu primarnog i sekundarnog obrazovanja posebna se pažnja posvećuje mogućnostima za obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina na njihovu materinjem jeziku. Osim redovnih škola koje omogućavaju školovanje na hrvatskom jeziku, u određenom broju školskih ustanova, njih gotovo pedeset, omogućeno je školovanje na srpskom, talijanskom, češkom i mađarskom jeziku. Jednako kao što se učenici pripadnici nacionalnih manjina mogu, prema vlastitoj odluci, upisati u škole u kojima se program odvija na hrvatskom jeziku, isto tako, učenici hrvatske nacionalnosti mogu se, a mnogi to i čine, upisati u škole gdje se obrazovanje odvija na jednom od jezika manjina.

Visoko obrazovanje izvodi se na sveučilištima, od kojih su većina javna, a čija je organizacijska autonomija i akademska sloboda u poučavanju i istraživanju zajamčena hrvatskim ustavom. Najveći dio sredstava za financiranje visokog obrazovanja osigurava država, tako što pokriva stavke poput plaća za akademsko osoblje, kapitalne investicije i tekuće troškove akademskih ustanova, sredstva za istraživanje, studentske potpore, troškove školarina i druge troškova.