Odgoj i obrazovanje u osnovnoj školi ostvaruje se na temelju nacionalnog kurikuluma, nastavnog plana i programa i školskog kurikuluma. Nacionalni kurikulum utvrđuje vrijednosti, načela, općeobrazovne ciljeve i ciljeve poučavanja, koncepciju učenja i poučavanja, pristupe poučavanju, obrazovne ciljeve po obrazovnim područjima i predmetima definirane ishodima obrazovanja, odnosno kompetencijama te vrednovanje i ocjenjivanje. Sukladno članku 26. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj srednjoj školi, nacionalni kurikulum donosi ministar nadležan za obrazovanje. (Narodne novine br.: 87/2008, 86/2009, 92/2010, ispr. -105/2010, 90/2011, 16/2012, 86/2012 - pročišćeni tekst i 94/2013, 152/2014) nacionalni kurikulum donosi ministar nadležan za obrazovanje. Izradom Strategije za izradu i razvoj nacionalnoga kurikuluma za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje te donošenjem Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011.), strukturirana prema odgojno-obrazovnim razinama i odgojno-obrazovnim ciklusima, stvoren je prostor za dublje zahvate u odgojno-obrazovnome sustavu. Na taj se dokument nastavlja Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine br.: 124/2014.). koja pruža holistički pristup obrazovanju, a usredotočena je na nekoliko glavnih ciljeva koji strategiju ujedno i prožimaju: kvalitetno, učinkovito i relevantno obrazovanje dostupno svima pod jednakim uvjetima. Strategija uvažava prethodno donesene strateške i razvojne dokumente te predviđa omogućivanje fleksibilnosti i prilagodljivosti sustava obrazovanja, ali i njegovu podložnost stalnom preispitivanju i periodičnim revizijama. Strategija je usmjerena obrazovanju koje aktivno potiče cjelovit individualni razvoj svakog učenika, te promiče društvenu jednakost i demokratske vrijednosti i snažno pridonosi društvenome i gospodarskome razvoju.

U poglavlju Rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje Strategija definira osam razvojnih područja i za svako od njih određuje ključni strateški cilj. Ključni cilj drugog razvojnog područja provođenje je cjelovite kurikularne reforme čija prva dionica (veljača 2015. - siječanj 2016.) uključuje izradu kurikularnih dokumenata poput, primjerice, temeljnoga dokumenta Okvira nacionalnog kurikuluma, zatim Nacionalnoga kurikuluma za osnovno obrazovanje nakon kojih slijedi izrada i donošenje predmetnih kurikuluma po vrstama obrazovnih programa i po godinama.

Do donošenja nacionalnoga kurikuluma, odnosno predmetnih kurikuluma, nastava se u osnovnim školama u Republici Hrvatskoj izvodi sukladno nastavnom planu i programu. Nastavnim planom i programom utvrđuje se tjedni i godišnji broj nastavnih sati za obvezne i izborne nastavne predmete, njihov raspored po razredima, tjedni broj nastavnih sati po predmetima i ukupni tjedni i godišnji broj sati te ciljevi, zadaće i sadržaji svakog nastavnog predmeta. Trenutačno važeći Nastavni plan i program za osnovnu školu donesen je 2006. godine te sadržajno donosi nastavne planove i programe.

Nastavni planovi i programi

Nastavni planovi sadrže: plan nastavnoga rada po predmetima i po razredima – od I. do VIII. razreda, po tjednom i godišnjem broju sati, te ukupnom tjednom i godišnjem broju sati, plan izvannastavnih aktivnosti po razredima, te prema ukupnom tjednom i godišnjem broju sati, plan realizacije posebnih programa učenja stranih i klasičnih jezika te plan dopunskog i dodatnog rada, te sata razrednika

Nastavni programi sadrže: program obveznih nastavnih predmeta strukturno ujednačen za svaki nastavni predmet – s iznesenim ciljevima, zadaćama, odgojno-obrazovnim sadržajima i rezultatima koje treba postići poučavanjem/učenjem u svakoj temi (odgojno-obrazovna postignuća), program izbornih nastavnih predmeta strukturno ujednačen – s iznesenim ciljevima, zadaćama, odgojno-obrazovnim sadržajima i ciljevima koje treba postići poučavanjem/učenjem u svakoj temi (odgojno-obrazovna postignuća) te posebne programe učenja stranih i klasičnih jezika – s iznesenim ciljevima, zadaćama, odgojno-obrazovnim sadržajima i ciljevima koje treba postići poučavanjem/učenjem u svakoj temi (odgojno-obrazovna postignuća)

Nastavni plan i program osnovne škole sadrži obvezne i izborne predmete te ostale oblike odgojno-obrazovnog rada. Obvezni su predmeti: hrvatski jezik, likovna kultura, glazbena kultura, strani jezik (engleski jezik, njemački jezik, francuski jezik i talijanski jezik), matematika, priroda i društvo, priroda, biologija, kemija, fizika, povijest, geografija, tehnička kultura i tjelesna i zdravstvena kultura. Izborni su predmeti: vjeronauk, strani jezik (engleski jezik, njemački jezik, francuski jezik i talijanski jezik), te ostali izborni predmeti (informatika). Ostali oblici neposrednoga odgojno-obrazovnoga rada su dopunska nastava i dodatni rad, izvannastavne djelatnosti te sat razrednog odjela. Posebni programi klasičnih jezika su latinski jezik i grčki jezik.

U tabličnom prikazu navedeni su obvezni i izborni predmeti te ostali oblici odgojno-obrazovnog rada u razrednoj (I.-IV.) te predmetnoj nastavi (V.-VIII.) na način da je za svaki predmet naveden broj sati određenoga predmeta u tjednu kao i broj sati određenoga predmeta u školskog godini. Primjerice, u I. razredu učenik u tjednu ima pet sati hrvatskoga jezika, a na godišnjoj bazi 175 sati, 1 sat likovne kulture, a na godišnjoj bazi 35 sati i sl. Ukupan broj sati obveznih nastavnih predmeta (redovita nastava) na tjednoj bazi je 18, a na godišnjoj 630 sati. Ukupan broj sati izbornih predmeta je 2 sata u tjednu, odnosno 70 sati u godini. Broj sati ostalih oblika neposrednoga odgojno-obrazovnoga rada na tjednoj je bazi 3, a na godišnjoj 105.

Odgojno-obrazovni rad u osnovnoj školi

Škola radi na temelju školskog kurikuluma i godišnjeg plana i programa rada. Školski kurikulum i godišnji plan i program objavljuju se na mrežnim stranicama škole u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka (Narodne novine br.: 103/2003, 118/2006, 41/2008, 130/2011 i 106/2012).

Školski kurikulum utvrđuje dugoročni i kratkoročni plan i program škole s izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, a donosi se na temelju nacionalnog kurikuluma i nastavnog plana i programa. Školski kurikulum odnosi se na načine na koje škole implementiraju kurikulumski okvir uzimajući u obzir odgojno-obrazovne potrebe i prioritete učenika i škole te sredine u kojoj škola djeluje. Izrađuje se u suradnji s djelatnicima škole, učenicima, roditeljima i lokalnom zajednicom. Školski kurikulum se odnosi na ponudu fakultativnih nastavnih predmeta, modula i drugih odgojno-obrazovnih programa, realizaciju dodatne i dopunske nastave, projekte škole, razreda, skupine učenika, ekskurzije, izlete, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Programi školskoga kurikuluma nisu obvezni. Međutim, ako se školski kurikulum odnosi na stjecanje određenih kompetencija u vidu fakultativnoga predmeta, dodatne nastave (primjerice, učenje stranoga jezika) ili druge ponude učeniku (primjerice, poseban kurikulum za darovitoga učenika), određene aktivnosti (primjerice, poduzetničko učenje), onda se učenikovo postignuće može vrjednovati opisnom ili brojčanom ocjenom. Ova je ocjena izvan učeničkoga standarda i može se upisati u dodatak svjedodžbi ako je transparentno objavljena kao ponuda na početku školske godine. Školski kurikulum pretpostavlja izradbu izvannastavnih i izvanškolskih programa i aktivnosti koje će škola programski razraditi i uskladiti vodeći računa o sklonostima i razvojnim mogućnostima učenika te o mogućnostima škole, a posebice o optimalnome opterećenju učenika. Školski kurikulum donosi školski odbor do 15. rujna tekuće školske godine na prijedlog učiteljskog vijeća.

Godišnji plan i program rada donosi se na osnovi nastavnog plana i programa i školskog kurikuluma, a donosi ga školski odbor do 30. rujna tekuće školske godine. Godišnjim planom i programom rada osnovne škole utvrđuje se mjesto, vrijeme, način i izvršitelji poslova, a sadrži, u pravilu, podatke o uvjetima rada, podatke o izvršiteljima poslova, godišnji kalendar rada, podatke o dnevnoj i tjednoj organizaciji rada, tjedni i godišnji broj sati po razredima i oblicima odgojno-obrazovnog rada, planove rada ravnatelja, učitelja, odnosno nastavnika te stručnih suradnika, planove rada školskog, odbora i stručnih tijela, plan stručnog osposobljavanja i usavršavanja, u skladu s potrebama škole, te podatke o ostalim aktivnostima u funkciji odgojno-obrazovnog rada i poslovanja osnovne škole.

U skladu s navedenim, odgojno-obrazovni rad u osnovnoj školi ostvaruje se redovitom i izbornom nastavom, te ostalim oblicima neposrednoga odgojno-obrazovnoga rada. Obvezni su predmeti obvezni za sve učenike, dok su izborni predmeti obvezni tijekom cijele školske godine za one učenike koji se za njih opredijele. Izborni predmet kojeg učenik bira na početku školske godine, učenik može prestati pohađati nakon pisanog zahtjeva i obrazloženja roditelja učenika i učenika učiteljskom vijeću do početka školske godine pod uvjetom da obveznu satnicu zamijeni drugim izbornim predmetom ili aktivnošću u školi.

Redovita nastava odnosi se na obvezno uključivanje djece starosne dobi od šest do petnaest godina u odgojno-obrazovni rad osnovne škole, koji se u pravilu organizira kao razredna nastava za učenike od I. do IV. razreda i kao predmetna nastava za učenike od V. do VIII. razreda. Redovita nastava ostvaruje se unutar jednoga razrednog odjela koji se formira od učenika istog razreda. Izuzetak čine kombinirani razredni odjeli koji se mogu formirati za sve učenike od I. do IV. razreda ili za učenike od V. do VIII. razreda u planinskim i otočkim školama.

Izborna nastava odnosi se na učenikov osobni izbor određenoga nastavnog predmeta iz ponude nastavnih predmeta kao izbornih odgojno-obrazovnih sadržaja u školi. Izborni nastavni predmet postaje obvezatni nastavni predmet u školskoj godini u kojoj se učenik za njega opredijelio. O učenikovom izboru i obvezatnosti pohađanja izborne nastave potrebno je obavijestiti roditelje/skrbnike. Svrha organiziranja izborne nastave je omogućivanje slobode u kreiranju odgojno-obrazovnoga procesa, proširivanje i produbljivanje znanja i sposobnosti u onom odgojno-obrazovnom području za koje učenik pokazuje posebne sklonosti i pojačan interes. Izborni su predmeti u osnovnoj školi: drugi strani jezik, vjeronauk i informatika.

U osnovnim se školama u Republici Hrvatskoj od školske godine 2003./2004 u osnovnoj se školi provodi program ranoga učenja stranoga jezika sukladno kojemu učenici uče engleski, njemački, francuski i talijanski jezik. Strani jezik koji se počinje učiti u prvom razredu osnovne škole prvi je strani jezik do kraja osnovnog obrazovanja, dok je strani jezik, koji se kao izborni predmet počinje učiti u četvrtom razredu osnovne škole, drugi je strani jezik do kraja osnovnog obrazovanja.

U osnovnim se školama u Republici Hrvatskoj kao izborni predmet izvodi i nastava vjeronauka koju mogu izvoditi one vjerske zajednice koje s Vladom RH imaju sklopljen ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa. Vjeronauk je izborni predmet i obavezan za one učenike koji ga izaberu. O izboru vjeronauka kao izbornog predmeta roditelji daju pisanu izjavu ravnatelju škole. Nastava se vjeronauka izvodi u okviru nastavnog plana i programa kojeg izrađuje vjerska zajednica, a donosi, odnosno na njega daje suglasnost ministar nadležan za obrazovanje.

Za učenike kojima je potrebna pomoć u učenju škola je dužna organizirati dopunsku nastavu. Dopunska nastava organizira se na određeno vrijeme kad je takav oblik pomoći učenicima potreban. Dopunski rad predstavlja posebni odgojno-obrazovni program koji se odnosi na učenika i/ili skupinu učenika koji ne prate redoviti nastavni program s očekivanom razinom uspjeha, pa se privremeno za njega/njih organizira oblik pomoći u učenju i nadoknađivanju znanja, stjecanju sposobnosti i vještina iz određenih nastavnih područja ili više nastavnih predmeta ili samo jednoga nastavnog predmeta. Dopunski rad se može organizirati za sve nastavne predmete izuzevši likovnu, glazbenu, tehničku i tjelesnu kulturu i izborne predmete. Ovaj oblik nastave služi i kao posebna pomoć djeci građana Republike Hrvatske koji se vraćaju iz inozemstva. Dopunski rad se tada organizira radi bržega prevladavanja odgojno-obrazovnih razlika glede različitih školskih sustava, uspješnijega prilagođavanja novom školskom okruženju, te kao efikasan način prevladavanja jezičnih prepreka u služenju materinjim jezikom.

Za učenike koji u određenomu nastavnom predmetu ostvaruju natprosječne rezultate ili pokazuju poseban interes za određeni nastavni predmet, škola je dužna organizirati dodatnu nastavu u koju se učenik uključuje na temelju vlastite odluke. Dodatni rad oblik je rada u školi koji se organizira za darovite učenike. Razina odgojno-obrazovne školske i nastavne učinkovitosti ne ovisi samo o kvaliteti i opsegu odgojno-obrazovnih i nastavnih sadržaja, i oblicima nastavnoga rada, nego i o stupnju osposobljenosti učitelja za primjenu najadekvatnijih oblika, metoda i sredstava školskoga, nastavnoga i izvanškolskog rada.

Izvannastavne aktivnosti podrazumijevaju učiteljevu slobodu kreiranja odgojno-obrazovnoga rada i smisao za stvaralaštvo, a istodobno i uspješan poticaj za angažiranje učenika za rad izvan redovite nastave. Izvannastavne aktivnosti obično su povezane s određenim nastavnim predmetom ili su interdisciplinarne naravi. Načini i metode realizacije izvannastavnih aktivnosti pretežito su radioničkoga, projektnoga, skupno-istraživačkoga, samoistraživačkog tipa odgojno-obrazovnoga rada, terenske nastave i/ili drugih aktivnih didaktičko-metodičkih pristupa.

Ovaj oblik aktivnosti organizira se za sve učenike – učenike prosječnih sposobnosti, darovite učenike, učenike koji zaostaju za očekivanom razinom učenja i učenike s posebnim potrebama. Naime, prakticiranje izvannastavnih aktivnosti pretpostavlja samostalnu učeničku odluku o uključivanju, što odražava i njihovo htijenje za većim uspjehom, a pokazuje i veću motivaciju za učenjem u slobodnijim okruženjima poučavanja/učenja. Sadržaji i područja ostvarivanja izvannastavnih aktivnosti veoma su raznolika. To su:

• literarne, dramske, novinarske, filmske radionice, likovne radionice, organiziranje školskog radija i školskih novina, projekti – umjetnički stilovi i razdoblja (odjeća, komunikacija, obrasci ponašanja, prehrana, itd.), glazbeni projekti (prepoznavanje trajnih vrijednosti i kvaliteta u umjetničkoj glazbi i ostalim glazbenim pravcima, primjerice, pop, rock, jazz i dr.), zborsko pjevanje, itd.,
• prirodoslovno-matematičko područje, koje omogućuje iskustveno učenje i razmatranje odnosa, primjerice, čovjek i biljke, čovjek i životinje, pokusi iz kemije, kemija u okolišu, kemija u svakodnevnom životu, meteorologija, istraživanje uzroka i posljedica prirodnih nepogoda, kartografija, genetika, astronomija i sl.,
• športsko-zdravstveno-rekreacijsko područje koje se odnosi na stjecanje športskih vještina i sposobnosti (nogomet, košarka, odbojka, šah...), učenje društvenih plesova, folklora, ovladavanje vještinama i sposobnostima korektivne gimnastike, vježbama relaksacije i dr.,
• njegovanje nacionalne i kulturne baštine, koje se odnose na izradbu i realizaciju projekata o istraživanju zavičaja, etnologije, turističke kulture i sl.,
• očuvanje prirode i okoliša te zdravoga načina života – istraživanje zavičaja i očuvanje njegova okoliša, učenje o očuvanju okoliša, stjecanje kulture življenja u zdravom okolišu za zdrav okoliš,
• društveno-humanistički projekti i radionice (građanski odgoj i obrazovanje, prava djece i ljudska prava,
• učeničko zadrugarstvo – seosko gospodarstvo, domaćinstvo, pčelarstvo, osnovne tehnike kukičanja, vezenja, pletenja, uređenje školskih vrtova i sl.,
• tehničko stvaralaštvo (tehničke inovacije, tehnike modeliranja i građenja, maketarstvo, i dr.).

Izvannastavne su aktivnosti iznimno poticajne za samoaktualizaciju učenika i samostalno-istraživačko učenje.

Pored navedenog, odgojno-obrazovni se rad u osnovnoj školi ostvaruje i kroz izvanučioničku nastavu. Izvanučionička nastava je oblik nastave koji podrazumijeva ostvarivanje planiranih programskih sadržaja izvan škole. U izvanučioničku nastavu spadaju: izleti, ekskurzije, odlasci u kina, kazališta, galerije i druge ustanove, terenska nastava, škola u prirodi i drugi slični organizirani oblici poučavanja/učenja izvan škole. Cilj izvanučioničke nastave je učenje otkrivanjem u neposrednoj životnoj stvarnosti, u kojemu se učenici susreću s prirodnom i kulturnom okolinom, ljudima koji u njoj žive i koji su utjecali na okolinu. Rad izvan škole potiče radost otkrivanja, istraživanja i stvaranja, pogodan je za timski rad, utječe na stvaranje kvalitetnih odnosa unutar odgojno-obrazovne skupine te potiče intelektualna čuvstva. Pri organizaciji ovoga oblika rada valja voditi računa o interesima, mogućnostima i sposobnostima učenika. Izvanučionička nastava treba koristiti mogućnost interdisciplinarnoga povezivanja sadržaja različitih nastavnih predmeta. Pogodnost ovoga oblika nastave jest lakše i brže učenje. Važno je temeljito planiranje aktivnosti izvan učionice, s jasno osmišljenim ciljevima i zadaćama, sadržajno i metodički adekvatno pripremljeno. Najčešći oblici izvanučioničke nastave su školski izleti, školske ekskurzije te program poznat kao »škola u prirodi«.

Plan i program ovih aktivnosti utvrđuje se godišnjim planom i programom rada škole.

Odgojno-obrazovna djelatnost u osnovnoj školi temelji se na autonomiji planiranja i organizacije te slobodi pedagoškog i metodičkog rada u skladu s nacionalnim kurikulumom, nastavnim planovima i programima i državnim pedagoškim standardima. Odgojno-obrazovni se rad u osnovnoj školi ostvaruje redovitom i izbornom nastavom, te ostalim oblicima neposrednoga odgojno-obrazovnoga rada. U svezi s navedenim, i učitelji trebaju biti osposobljeni za rad u navedenim oblicima odgojno obrazovnoga rada kao i u svim vidovima odgoja i obrazovanja – frontalnom, skupnom i individualiziranom radu s učenicima što podrazumijeva:

• prilagođivanje odgojno-obrazovnih i nastavnih oblika, metoda i sredstava rada pojedinačnim potrebama i sposobnostima učenika, kako bi se osigurao odgojno-obrazovni uspjeh svakoga pojedinca
• odabir i primjenu odgojno-obrazovnih oblika, metoda i sredstava koji će poticajno djelovati na razvoj svih područja učenikove osobnosti
• planiranje i pripremu školskoga i nastavnoga rada prema sposobnostima učenika, pripremajući različite sadržaje, različitu organizaciju i tempo nastave
• prihvaćanje različitih stilova učenja učenika, kao i razvojnih razlika između dječaka i djevojčica te između pojedinih učenika općenito
• uvođenje primjerenih oblika i metoda poučavanja i učenja koji će omogućiti aktivno, samostalno učenje i praktičnu primjenu naučenoga
• uporabu različitih relevantnih izvora znanja i nastavnih sredstava koji potiču sudjelovanje, promatranje, samostalno istraživanje, eksperimentiranje, otkrivanje, zaključivanje, znatiželju te učenje kako učiti
• stvaranje ugodna odgojno-obrazovnoga, razrednoga i školskoga ozračja koje će poticati zanimanje i motivaciju učenika za učenje te će mu pružiti osjećaj sigurnosti i međusobnoga poštivanja
• prepoznavanje i praćenje darovitih učenika, odnosno učenika s teškoćama u učenju i ponašanju
• pružanje pomoći učenicima s teškoćama i senzibiliziranje ostale djece i učenika za njihove potrebe, pružanje pomoći i suradnju.

U postizanju odgojno-obrazovnih postignuća, učiteljima je dana potpuna sloboda a predloženi otvoreni didaktičko-metodički sustavi im omogućuju izbor metoda, oblika i uvjeta za ostvarivanje programskih ciljeva. Svoju punu potvrdu nalaze sljedeće metode, oblici i načini rada: istraživačka nastava, nastava temeljena na učenikovom iskustvu, projektna nastava, multimedijska nastava, individualizirani pristup učeniku, interdisciplinarni pristup, tj. povezivanje programskih sadržaja prema načelima međupredmetne povezanosti, problemsko učenje, učenje u parovima, učenje u skupinama i slično.

Kao pomoć u postizanju odgojno-obrazovnih ciljeva, metoda i oblika rada, u osnovnoj školi se upotrebljavaju udžbenici i pripadajuća dopunska nastavna sredstva koje je odobrilo ministarstvo nadležno za obrazovanje prema odredbama Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu (»Narodne novine« br.: 27/2010, 55/2011 i 101/13). Standardi koje udžbenik i pripadajuće dopunsko nastavno sredstvo trebaju ispunjati propisani su udžbeničkim standardom kojim se utvrđuju znanstveni, pedagoški, psihološki, didaktičko-metodički, etički, jezični, likovno-grafički i tehnički zahtjevi i standardi za izradu udžbenika i dopunskih nastavnih sredstava kao vrsta i oblik, odnosno oblici u kojima udžbenici i dopunska nastavna sredstva mogu biti izdana (tiskano izdanje, elektronički oblik ili komplet viševrsne građe).

Prava i obveze odgojno-obrazovnih radnika

U skladu s navedenim, učitelji, stručni suradnici i ravnatelji imaju pravo i obvezu trajno se stručno osposobljavati i usavršavati. Pod stalnim stručnim osposobljavanjem i podrazumijeva se pojedinačno i organizirano usavršavanje u matičnoj znanosti u području pedagogije, didaktike, obrazovne psihologije, metodike, informacijsko-komunikacijskih tehnologija, savjetodavnog rada, upravljanja, obrazovnih politika i drugih područja relevantnih za učinkovito i visokokvalitetno obavljanje odgojno-obrazovne djelatnosti u osnovnim školama.

Stručno usavršavanje ravnatelja, učitelja i stručnih suradnika podrazumijeva trajni stručni razvoj ravnatelja, učitelja i stručnih suradnika kroz službene i neslužbene, skupne ili pojedinačne oblike obrazovanja i stjecanja dodatnih znanja i vještina s ciljem unapređenja osobnih sposobnosti i vještina iz svoje struke i sveukupnoga odgojno-obrazovnog rada.

Ravnatelji, učitelji i stručni suradnici imaju obvezu trajnoga profesionalnog usavršavanja:

• najmanje jednom u dvije godine sudjelovati na profesionalnom usavršavanju na državnoj razini,
• najmanje tri puta godišnje sudjelovati na profesionalnom usavršavanju na županijskoj razini,
• redovito sudjelovati na profesionalnim usavršavanjima u školi u kojoj rade,
• osobno se profesionalno usavršavati u skladu s poslovima i obvezama za koje su zaduženi.

Sadržaje obveznoga profesionalnog usavršavanja odobrava ministarstvo nadležno za obrazovanje sukladno nacionalnoj strategiji odgojno-obrazovnog sustava, a organiziraju ih i provode: nadležne ustanove za odgoj i obrazovanje, i drugi subjekti koji za to imaju odobrenje ministarstva nadležnog za obrazovanje. Učiteljsko vijeće godišnje usvaja plan trajnoga profesionalnog usavršavanja i on postaje obveza za sve odgojno-obrazovne radnike.

Godišnji plan i program stručnog usavršavanja učitelja i stručnog suradnika sastavni je dio godišnjega plana i programa rada škole. U godišnjemu planu i programu stručnog usavršavanja za svakog učitelja i stručnog suradnika navedeni su oblici stručnog usavršavanja i predviđeni broj sati po pojedinom obliku. Svaki učitelj i stručni suradnik dužan je barem jednom godišnje podnijeti izvješće o svome profesionalnom usavršavanju. Sudionicima trajnoga profesionalnog usavršavanja na državnoj i županijskoj razini izdaje se potvrda o stručnome usavršavanju. Sudjelovanje na stručnim usavršavanjima učitelja i stručnih suradnika vrednuje se prema provedbenim propisima Ministarstva. Za organizaciju i izvođenje stručnog usavršavanja nadležna je Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO).

Učitelji i stručni suradnici imaju pravo napredovanja. Postupak, način i uvjete napredovanja u zvanja mentora i savjetnika propisan je Pravilnikom o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu (Narodne novine br.: 89/1995, 148/1999, 20/2005).

Reference:

1. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi(»Narodne novine« br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12).
2. Nastavni plan i program za osnovnu školu (»Narodne novine« br. 102/06.)
3. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje
4. Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu ((»Narodne novine« br. 27/10., 55/11.)