Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj izvodi se kroz sveučilišne i stručne studijske programe. Sveučilišnim studijskim programima studenti stječu kvalifikacije da rade u područjima znanosti i visokog obrazovanja, privatnom i javnom sektoru i društvu općenito, kao i da razvijaju i primjenjuju znanstvena i stručna znanja. Stručni studijski programi studentima pružaju odgovarajuću razinu znanja i vještina potrebnih za rad u primijenjenim zanimanjima, kao i izravnu integraciju u radne procese. Razvojem binarnog sustava visokog obrazovanja iniciran je policentrični razvoj stručnih studija u Hrvatskoj, čime se omogućava pristup visokom obrazovanju za potencijalne studente koji žive izvan velikih gradskih središta.
Sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj prošao je kroz sveobuhvatnu reformu u okviru Bolonjskog procesa. Prema odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine, svi su studijski programi restrukturirani u skladu s načelima Bolonjskog procesa, na način da se uvode tri obrazovne razine, prijenos ECTS-a i dopunska isprava za studij (eng. diploma supplement). U akademskoj godini 2005/2006. uvedeni su reformirani studijski programi i studenti više nisu mogli upisivati predbolonjske programe. Uz to, ovaj je zakon povećao razinu autonomije sveučilišta. Autonomija sveučilišta na svim ustanovama visokog obrazovanja uključuje: uređivanje unutarnje organizacije, uspostavu obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa, financijsku autonomiju i druge oblike autonomije.
Obrazovne kriterije za upis na studijske programe postavljaju ustanove visokog obrazovanja. U prošlosti, u postupku upisa na programe iz prve razine na hrvatskim sveučilištima studenti su trebali podastrijeti ocjene iz srednjoškolskog obrazovanja i pristupiti prijemnom ispitu. Od 2010. godine, umjesto pojedinačnih prijemnih ispita, većina hrvatskih sveučilišta koriste nove nacionalne ispite koji se polažu na kraju srednje škole (državna matura). Nacionalni informacijski sustav prijave na visoka učilišta postao je središnji servis za administraciju državne mature kao dijela procesa upisa u sustav visokog obrazovanja u Hrvatskoj.
Osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju u Hrvatskoj
Daljnje integriranje hrvatskog sustava visokog obrazovanja u Europsko područje visokog obrazovanja stavlja naglasak na vanjsko i unutarnje osiguravanje kvalitete. U svjetlu ovoga, Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju stupio je na snagu u travnju 2009. godine, čime Agencija za znanost i visoko obrazovanje postaje zadužena za procese vanjskog osiguravanja kvalitete. Studijske programe koji se izvode na javnim sveučilištima akreditira sveučilišni senat, dok programe na privatnim visokim učilištima, veleučilištima ili ustanovama za stručno visoko obrazovanje akreditira Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO). Javna sveučilišta se prijavljuju za javno financiranje novo-akreditiranih programa pri Agenciji. Preglednik studijskih programa, objavljen na internetskim stranicama AZVO-a, nastao je kako bi se na jednom mjestu pronašle informacije o svim razinama akreditiranih studijskih programa dostupnih u Hrvatskoj.
Javne ustanove visokog obrazovanja, izuzev sveučilišta (veleučilišta i visoke škole), kao i sve privatne ustanove visokog obrazovanja trebaju predati prijedloge svojih studijskih programa Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, koja potom u roku od osam dana počinje s procedurom akreditacije i organizira stručno povjerenstvo koji će evaluirati predloženi program. Slijedom mišljenja stručnog povjerenstva, AZVO će u roku od 60 dana preporučiti ministru znanosti, obrazovanja i sporta da izda, odnosno uskrati dopusnicu (radi se o formalnom sporazumu te je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta obavezno prihvatiti preporuke ili odluke Agencije). Ovi programi prolaze kroz proces cikličke reakreditacije svakih pet godina. U slučaju akreditacije novih ustanova, svi takvi prijedlozi moraju uključivati i sporazum s već akreditiranom ustanovom visokog obrazovanja o zajedničkom izvođenju jednog već akreditiranog studijskog programa. Nakon razdoblja od dvije godine, nova ustanova može aplicirati za neovisnu dodjelu kvalifikacija. AZVO tada imenuje stručno povjerenstvo kako bi evaluiralo prijedlog i predalo odluku o akreditaciji ministru nadležnom za obrazovanje. Sve ustanove visokog obrazovanja moraju proći proces cikličke reakreditacije svakih pet godina.
Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) je neovisno javno tijelo odgovorno za vanjsko osiguravanje kvalitete u Hrvatskoj i provodi redovne vanjske neovisne prosudbe sustava osiguravanja kvalitete (audit), vrednovanja, akreditacije stručnih studijskih programa i reakreditaciju svih ustanova visokog školstva. Nadalje, AZVO provodi sustavne obrazovne aktivnosti na nacionalnoj razini, osobito u svezi s obrazovanjem članova stručnih tijela uključenih u postupke vrednovanja unutar sustava vanjskog osiguravanja kvalitete i razvoja znanosti i visokog obrazovanja. Jedna od aktivnosti AZVO-a jest brinuti za uspješno funkcioniranje i pružati potporu aktivnostima Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, Nacionalnog vijeća za znanost, Savjeta za financiranje znanosti i visokog obrazovanja, Vijeća za visoka učilišta i veleučilišta, Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, 7 područnih vijeća, 22 matična odbora i stručnih povjerenstava.
Vijeće za akreditaciju je stručno vijeće agencije koje usvaja dokumente vezane za procedure vanjskog vrednovanja i predstavlja završno mišljenje o kvaliteti ustanova visokog obrazovanja i znanstvenih organizacija. U travnju 2008. godine, AZVO postala je punopravna članica CEEN-a (Mreža agencija za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju Srednje i Istočne Europe). Iste godine, AZVO je pristupila forumu za Institucionalno upravljanje u visokom obrazovanju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD IMHE). postavši punopravna članica Europskog udruženja za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) i obzirom da se nalazi na popisu EQAR-a (Europski registar za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju) za 2011. godinu, Agencija je dokazala svoju pouzdanost kao agencija za osiguravanje kvalitete koja radi u Europskom području visokog obrazovanja (EHEA).
U listopadu 2011. godine Hrvatski je sabor usvojio strateški dokument o mreži ustanova visokog obrazovanja i studijskih programa u skladu s odredbama Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Ovaj dokument postavlja kvalitativne kriterije koji bi trebali poslužiti kao temelj za buduće ocjene opravdanosti/isplativosti uspostave novih vidova visokog obrazovanja i studijskih programa.
Glavna upravna tijela
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) je administrativno tijelo odgovorno za planiranje, financiranje i nadzor cjelokupnog obrazovnog sustava. MZOS se bavi administrativnim i drugim aktivnostima u svezi sa sustavom visokog obrazovanja, osiguravanjem financijskih i materijalnih uvjeta za rad, brigom za studente te pravnim nadzorom ustanova visokog obrazovanja. Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje je stručno i savjetodavno tijelo Hrvatskog sabora odgovorno za razvoj i kvalitetu visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Rektorska konferencija uključuje sve rektore javnih sveučilišta i odlučuje o pitanjima zajedničkog interesa za razvoj sveučilišta. Vijeće veleučilišta i visokih škola sastoji se od dekana svih veleučilišta i visokih škola. Agencija za znanost i visoko obrazovanje je neovisno nacionalno tijelo nadležno za ocjenu znanstvenih aktivnosti i osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju, priznavanje diploma i kvalifikacija preko ENIC/NARIC-a, a od 2009. godine i za prikupljanje informacija o visokom obrazovanju i znanosti u Hrvatskoj, pružanje potpore provedbi državne mature (nacionalnih ispita po završetku srednjoškolskog obrazovanja), te za administriranje centraliziranih prijava i upisa na institucije visokog obrazovanja.
Agencija za mobilnost i programe EU, nacionalna agencija za Program za cjeloživotno učenje i program Mladi na djelu pruža, potporu koordinatorima za program Erasmus na institucijama visokog obrazovanja. Nadalje, ova agencija koordinira nacionalnom stručnom skupinom za Bolonjski proces i nekim drugim inicijativama u visokom obrazovanju i znanosti. Od 2012. godine, u Agenciji za mobilnost i programe EU nalazi se hrvatska kontakt točka za program Tempus.
Zakonodavstvo u području visokog obrazovanja
Visoko obrazovanje u Hrvatskoj je prvenstveno regulirano Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11) koji je pružio okvir za provedbu Bolonjskog procesa i modernizaciju organizacijske sheme u znanosti i visokom obrazovanju. Zakon na ravnopravan način tretira privatne i javne ustanove visokog obrazovanja.
Zakon o akademskim i stručnim zvanjima i akademskom stupnju (NN, 107/10) donesen je u rujnu 2007. godine, čime je uspostavljen sustav kvalifikacija za studente koji diplomiraju prema bolonjskom studijskom programu, te je stvoren okvir za usporedbu „predbolonjskih“ i „bolonjskih“ zvanja. Slijedom objave popisa svih novih akademskih i stručnih kvalifikacija od strane Rektorskog vijeća, ustanove visokog obrazovanja utvrđuju pravila i procedure za ovaj proces priznavanja.
Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama (NN, 71/07) donesen je u srpnju 2007. godine, čime je reformiran sustav studentskog predstavljanja u Hrvatskoj. Njime se omogućava jači nadzor studenata nad vlastitim predstavnicima te uvodi mjesto obaveznog studentskog pravobranitelja (ombudsmana) na svim ustanovama visokog obrazovanja.
Zakon o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti iz 2009. godine (narodne novine, 45/09) daje potpunu autonomiju Agenciji za znanost i obrazovanje u procesima vanjskog osiguravanja kvalitete. Zakon nadalje daje autonomiju javnim sveučilištima da slobodno osnivaju nove programe. U veljači 2010. godine, donesen je novi Pravilnik o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditaciju visokih učilišta. Pravilnik je također temelj za razvoj politika za priznavanje ranijeg učenja i fleksibilne putove učenja.
Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija donesen je krajem 2009. godine kako bi se uskladili zahtjevi za obrazovanjem u reguliranim profesijama s Direktivom Europske komisije 2005/36/EC (Službeni glasnik, 124/09, 45/11).
Priznavanje inozemnih kvalifikacija stečenih u visokom obrazovanju regulirano je Zakonom o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN, 158/2003, 198/2003, 138/2006, 45/11). Prema ovom zakonu, procedure za akademsko priznavanje su u nadležnosti ustanova visokog obrazovanja, dok je priznavanje stručnih kvalifikacija u nadležnosti hrvatskog ureda ENIC/NARIC pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje.