Aktualni prioriteti politika obrazovanja odraslih

Današnji sustav obrazovanja odraslih temelji se na Strategiji razvoja obrazovanja, znanosti i tehnologije iz 2014. godine. Strategija cijeli obrazovni sustav temelji na konceptu cjeloživotnog učenja u kojem obrazovanje odraslih ima važno mjesto. Strategija jasno određuje instrumente kojima se želi unaprijediti sustav obrazovanja odraslih, povećati sudjelovanje građana i osigurati kvalitetno provođenja obrazovanja. Zbog toga predviđa mjere razvoja sustava cjeloživotnoga profesionalnog razvoja i licenciranja andragoških djelatnika. To uključuje razvoj standarda kvalifikacija za andragoške djelatnike. Predviđeno je provođenje programa za andragoško i stručno cjeloživotno obrazovanje i osposobljavanje provoditelja obrazovanja odraslih. 

Cijela je strategija čvrsto povezana s provedbom Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira, što utječe na njezino razumijevanje. Ključno je da ishodi učenja odgovaraju potrebama tržišta rada, o čemu će odlučivati stručnjaci u vijećima koja su formirana po poslovnim sektorima. Socijalna dimenzija i inkluzivnost obrazovanja dodatak su toj osnovnoj zadaći. 

Obrazovni se sustav susreće sa slabim sudjelovanjem odraslih u obrazovanju. Unatoč svim nastojanjima, sudjelovanje se (prema Eurostatu) kreće oko 3 % odraslih. Za povećanje sudjelovanja odraslih izrađen je Strateški okvir promocije cjeloživotnog učenja u Republici Hrvatskoj 2017. – 2021. Za to se koriste i natječaji Europskog socijalnog fonda za obrazovanje nezaposlenih osoba ili marginaliziranih skupina te programi Jamstvo za mlade.

Problem je također jačanje temeljnih vještina odraslih. Hrvatska do 2021. godine nije sudjelovala u istraživanju PIAAC pa nema preciznu sliku kompetencija odraslih. U sklopu Europske agende za obrazovanje odraslih u MZO-u je 2019. godine izrađen Kurikulum za razvoj temeljnih digitalnih, matematičkih i čitalačkih vještina odraslih. Još se ne provodi sustavno.

Nakon 2020. godine prioriteti su jačanje procesa profesionalizacije u obrazovanju odraslih i razvoj sustava kvalitete u toj vrsti obrazovanja. Hrvatska se sprema za sudjelovanje u PIAAC-u, što bi bila osnova za politike utemeljene na dokazima. Obrazovanje odraslih najvećim je dijelom shvaćeno kao produženo strukovno obrazovanje. Prema Programu Vlade za mandat 2020. – 2024., važno je poticanje strukovnog obrazovanja i obrazovanja odraslih te će se nastaviti reforma strukovnog obrazovanja i obrazovanja odraslih i ubrzati i unaprijediti izrada kurikuluma za stjecanje kvalifikacija potrebnih tržištu rada.

U Strateškom planu Ministarstva znanosti i obrazovanja za razdoblje 2020. – 2022. obrazovanje odraslih također je čvrsto povezano sa strukovnim obrazovanjem. U Provedbenom programu Ministarstva znanosti i obrazovanja 2021. – 2024. navode se zajednički glavni izazovi za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te obrazovanje odraslih. Osnovno je usklađivanje programa s potrebama tržišta rada. Važno je kontinuirano stručno usavršavanje nastavnika i strukovnih nastavnika, što se smatra i važnim dijelom profesionalizacije u obrazovanju odraslih. Poseban je cilj povećanje sudjelovanja odraslih u različitim oblicima obrazovanja. Na kraju, potrebno je unaprijediti sustav osiguravanja kvalitete u obrazovnim ustanovama.

Emancipatorski ciljevi i programi obrazovanja odraslih koji su bili prisutni od samih početaka nisu potpuno izgubljeni. Zadržali su se u neformalnim programima, radu udruga i nekih javnih ustanova. Dominantni su trendovi, međutim, usmjereni na zapošljivost, a glavni je akter, uz Ministarstvo obrazovanja i znanosti, i ministarstvo koje se bavi radom i zapošljavanjem. Današnjem pristupu i sustavu obrazovanja odraslih prethodila je bogata aktivnost u proteklih stotinjak godina.

Počeci i razvoj obrazovanja odraslih u Hrvatskoj

Počeci sustavnog rada u obrazovanju odraslih sežu u 1907. godinu. Tada je Albert Bazala utemeljio pučka sveučilišna predavanja na Zagrebačkom sveučilištu. Cilj je bio povećanje opće obrazovanosti odraslih i prijenos znanja s fakulteta odraslim osobama koje nisu studenti. Krajnji je cilj bio osobni razvoj, bolje funkcioniranje u zajednici te društveni i politički razvoj. Druga značajna inicijativa je zdravstveno obrazovanje koje je pokrenuo Andrija Štampar, osnivač Škole za javno zdravstvo 1926. godine i jedan od utemeljitelja Svjetske zdravstvene organizacije. Poučavanje o higijeni, prehrani i zdravstvenoj prevenciji bili su pripremljeni na popularan način i trebali su poboljšati zdravstveno stanje stanovništva. 

Obje inicijative duboko su ukorijenjene i u današnje aktivnosti ustanova za obrazovanje odraslih te druge ustanove koje se bave širenjem znanja u Hrvatskoj. Tome treba pridodati narodne knjižnice te ulogu Seljačke sloge. Na tragu utemeljitelja ideje o obrazovanju odraslih razvijali su se i teorijski temelji obrazovanja odraslih.

Nakon Drugog svjetskog rata u obrazovanje odraslih ugrađena je socijalistička ideološka osnova. Odnosilo se to na odgoj u duhu socijalizma i osposobljavanje građana za sudjelovanje u samoupravljanju (oblik socijalističkog uređenja karakterističan za Jugoslaviju). Ustanove su bile državne s jakim političkim utjecajima sindikata i vladajuće partije. Ključni zadaci obrazovanja odraslih bili su, međutim, u osiguravanju obrazovane i osposobljene radne snage. Poslijeratna modernizacija i industrijalizacija nisu se mogli provesti bez pismene i kvalificirane radne snage. Prema tome, težište je prebačeno s bazične prosvjetiteljske uloge na strukovno obrazovanje za potrebe radnog mjesta. 

Potkraj 1950-ih i 1960-ih godina formirana su brojna narodna sveučilišta kao ključne ustanove za obrazovanje odraslih. Osnivale su ih općine i gradovi, a najviše su odgovarala potrebama industrijskih poduzeća. Uz obrazovanje, često su uključivala i kulturne aktivnosti. U tom razdoblju dolazi i do procvata andragoške teorije u Hrvatskoj. Otvaraju se katedre za obrazovanje odraslih u radničkim sveučilištima (na primjer, Radničko sveučilište „Moša Pijade“), organizirano se predaje andragogija u Zagrebu i Rijeci, a u Poreču se od 1960-ih organiziraju ugledne međunarodne konferencije. 

U tom se razdoblju sve više smanjuje financiranje iz lokalnih i državnih proračuna. Ustanove za obrazovanje odraslih sve više ovise o vlastitim prihodima, tečajnim naknadama koje uplaćuju polaznici. 

Nakon obrazovne reforme 1974. godine obrazovanje odraslih je iz ustanova za obrazovanje odraslih prebačeno u dodatnu djelatnost redovnih srednjih škola. Sve je manje formalnog obrazovanja odraslih, gotovo nestaje strukovno obrazovanje, a stagnira i ukupna ponuda ustanova za obrazovanje odraslih.

Tranzicijske promjene obrazovanja odraslih

Tranzicijske su promjene nakon 1990. godine uključivale osnivanje samostalne hrvatske države (izlazak iz Jugoslavije) te uvođenje višestranačja i tržišnoga gospodarstva s jačanjem privatnih inicijativa. Sve se to događalo u uvjetima rata u Hrvatskoj (1990. – 1995.). Dio ustanova je u tom razdoblju prestao raditi ili su imale velikih poteškoća. Osnovne ideje koje određuju aktivnosti u 1990-im godinama su povratak nacionalnim korijenima i izvornoj ideji pučkih sveučilišnih predavanja. U devedesetima se nastojalo distancirati od svega što je podsjećalo na socijalističko razdoblje u obrazovanju odraslih. Mijenjaju se nazivi ustanova i programi (na primjer, napuštanje odjela za samoupravljanje ili općenarodnu obranu) te se tiskaju publikacije s naglašenim nacionalnim obilježjima. Narodna i radnička sveučilišta preimenuju se u otvorena ili pučka sveučilišta. 

Godine 1997. donesen je Zakon o pučkim otvorenim učilištima, koji obuhvaća sve one djelatnosti koje su narodna sveučilišta imala do 1990. godine. To su: djelatnosti osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja odraslih, djelatnosti glazbenih i srodnih škola izvan redovitoga školskog sustava, djelatnosti javnog prikazivanja filmova, novinsko-nakladničke djelatnosti, radijske i televizijske djelatnosti te obavljanje djelatnosti u svezi s osposobljavanjem, usavršavanjem i prekvalifikacijom mladeži i odraslih izvan sustava redovite naobrazbe . Promjene imena, programa i njihova sadržaja nisu dovele do ukidanja samih djelatnosti.

U ustanove za obrazovanje odraslih vratilo se strukovno obrazovanje. Prihodi za obrazovanje ostvaruju se na tržištu. Većina organizacija i dalje rade kao javne ustanove, a uz njih se počinju otvarati i privatne organizacije za strane jezike, autoškole i slično.

Europeizacija sustava obrazovanja odraslih nakon 2000. godine

Obrazovanje odraslih u Hrvatskoj se od 2000-ih definira kao dio cjeloživotnog učenja. Ključno je jačanje kompetencija za tržište rada, povećanje uključenosti odraslih u obrazovanje i jačanje kvalitete u obrazovanju odraslih. 

Nakon 2000. godine počinje proces europeizacije obrazovanja odraslih. Otvara se novi prostor za strateške promjene obrazovanja i nove mogućnosti za obrazovanje odraslih. U tim se promjenama Europa i međunarodna zajednica koriste kao argument. Vlada Republike Hrvatske je 2003. godine prihvatila desetogodišnji projekt opismenjavanja odraslih „Za Hrvatsku pismenosti – put do poželjne budućnosti”, prema Rezoluciji OUN-a Desetljeće pismenosti 2003. – 2012. Riječ je o programu koji je dao novi poticaj osnovnom obrazovanju odraslih i omogućio da za polaznike ono bude besplatno. Do tog programa polaznici su ga plaćali sami. 

Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja od 2005. do 2010. godine svoje ciljeve opravdava usklađivanjem s europskim i svjetskim trendovima. Provedbu temelji na financiranju zajmom Svjetske banke i pristupnim fondovima Europske unije. U Planu se posebna pozornost posvećuje uključivanju odraslih i nezaposlenih u prilagodljive obrazovne programe osposobljavanja za uključivanje na tržište rada. 

Godine 2004. donosi se zasebna strategija obrazovanja odraslih – Strategija i akcijski plan obrazovanja odraslih. U toj se strategiji obrazovanje odraslih smješta u kontekst cjeloživotnog učenja. Određenje cjeloživotnog učenja nadovezuje se na europske dokumente (Memorandum o cjeloživotnom učenju i Delorsov izvještaj Učenje blago u nama). Prema ovom dokumentu obrazovanje odraslih treba osigurati konkurentnost gospodarstva, kompetitivnost i zapošljivost. Tim se dokumentom u Hrvatskoj cjeloživotno učenje prihvaća kao vizija društva znanja, a utemeljuje se na ideji ljudskih prava. 

Godine 2007. donesen je prvi Zakon o obrazovanju odraslih u Republici Hrvatskoj, koji vrijedi i u 2021. godini. Njime se regulira osnivanje ustanova, djelatnost i način formaliziranja obrazovanja odraslih te oblici financiranja. Od 2016. godine radi se na prijedlogu novog zakona čije je donošenje najavljeno za 2021. godinu.

Referentni izvori:

• Strategija razvoja obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014) https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2014_10_124_2364.html
• Strateški okvir promocije cjeloživotnog učenja u Republici Hrvatskoj 2017. – 2021. (2017) https://epale.ec.europa.eu/sites/default/files/strateski_okvir_hr_priprema_za_tisak.pdf
• Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2019). Kurikulum za razvoj temeljnih digitalnih, matematičkih i čitalačkih vještina odraslih https://mzo.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Obrazovanje/ObrazovanjeOdraslih/Publikacije/kurikulum_temeljne_vjestine_funkcionalne_pismenosti.pdf
• Vlada Republike Hrvatske (2020). Program Vlade RJ za mandat 2020. – 2024. https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/ZPPI/Dokumenti%20Vlada/Program%20Vlade%20Republike%20Hrvatske%20za%20mandat%202020.%20-%202024..pdf
• Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2020). Strateški plan Ministarstva znanosti i obrazovanja za razdoblje 2020. – 2022. https://mzo.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/PristupInformacijama/Strateski//Strateski%20plan%20Ministarstva%20znanosti%20i%20obrazovanja%20za%20razdoblje%202020.%20-%202022..pdf
• Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2020). Provedbeni program Ministarstva znanosti i obrazovanja 2021. – 2024.
• https://mzo.gov.hr/pristup-informacijama/planovi-i-izvjesca/provedbeni-program/184
• Zakon o pučkim otvorenim učilištima (1997). https://www.zakon.hr/z/431/Zakon-o-pu%C4%8Dkim-otvorenim-u%C4%8Dili%C5%A1tima
• Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (2005). Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010. https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//2016/Sjednice/Arhiva//5%20to%C4%8Dka.pdf
• Strategija i akcijski plan obrazovanja odraslih (2004).