Načelo jednakosti jedno je od najviših vrednota ustavnoga poretka Republike Hrvatske (članak 3.) sukladno kojemu svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama (članak 14.).

Obrazovanje je sukladno Ustavu svakomu u Republici Hrvatskoj dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima (članak 65.). S tim u svezi, opredjeljujući se za načelo inkluzije Republika Hrvatska posebnu skrb posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život (članak 57.) a djeca s teškoćama u razvoju i socijalno zapuštena djeca imaju pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb (članak 63.). Nadalje, pripadnicima se nacionalnih manjina jamči ravnopravnost, sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom te kulturna autonomija (članak 15.) a strancima jednakost pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti (članak 26.).

Društvena je nejednakost karakteristika gotovo svih društava, stoga suvremene demokracije, posebno one s jakom tradicijom socijalne države, razvijaju i zagovaraju mjere za ostvarivanje jednakosti građana u pravima i obvezama. Jedna od dimenzija takvih javnih politika jest i ostvarivanje inkluzivnog obrazovnog sustava, koji prvenstveno označava human pristup prema svim svojim građanima. U sustavu obrazovanja u Republici Hrvatskoj to znači posvećivanje posebne brige djeci i učenicima s posebnim potrebama (djeca i učenici s teškoćama u razvoju i daroviti učenici), djeci i mladima pripadnicima nacionalnih manjina, posebice Romima te ranjivim skupinama u odgojno-obrazovnom sustavu uvjetovanih odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima a u skladu s odgojno-obrazovnim ciljevima među kojima se posebice izdvajaju: (1) poticanje cjelovitog razvoja, odgoja i učenja djece i učenika te osiguranje sustavnog načina poučavanja djece i učenika, kao i poticanje i unaprjeđivanje njihovoga intelektualnoga, tjelesnoga, estetskoga, društvenoga, moralnoga i duhovnoga razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima; (2) individualiziran i fleksibilan odgojno-obrazovni pristup radi zadovoljavanja različitih potreba djece i učenika (tjelesnih, emocionalnih, spoznajnih, socijalnih, komunikacijskih i sl.) s ciljem osiguranja sustavnoga načina stjecanja temeljnih (općeobrazovnih) i strukovnih kompetencija kojima ih se nastoji osposobiti za život i rad u promjenjivu društveno-kulturnomu kontekstu; (3) razumijevanje i prihvaćanje različitosti i posebnosti svakog djeteta i učenika, te poticanje i razvijanje samostalnosti, samopouzdanja, odgovornosti i kreativnosti kod djece i učenika s ciljem njihova osposobljavanja za cjeloživotno učenje.

U svezi s navedenim, cilj je omogućiti polaznicima odgojno-obrazovnih ustanova na razini predškolskoga, osnovnoga i srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja stjecanje najviše razine znanja, sposobnosti i vještina u skladu s njihovim mogućnostima za samostalan i uspješan život, ispunjen učenjem, radom, samopoštovanjem i općim zadovoljstvom. Uključujuće (inkluzivno) obrazovanje temelji se na prihvaćanju različitosti učenika, poštovanju različitih osobitosti razvoja učenika, osiguravanju uvjeta i potpore za optimalan razvoj učenika i izjednačavanju mogućnosti za postizanje najvećega mogućeg stupnja obrazovanja. S tim u svezi, odgojno-obrazovna ustanova postaje interaktivna zajednica koja uči i koja teži učenicima osigurati iskustvo uspješnosti i pripremu za svijet rada i život u odrasloj dobi.

Sukladno navedenom, hrvatski odgojno-obrazovni sustav promiče odgoj i obrazovanje usmjeren na dijete i učenika. Cilj je hrvatskoga obrazovnog sustava osigurati kvalitetno obrazovanje dostupno svima pod jednakim uvjetima, u skladu s mogućnostima svakoga korisnika sustava što podrazumijeva sljedeće:

• prilagođivanje odgojno-obrazovnih i nastavnih oblika, metoda i sredstava rada pojedinačnim potrebama i sposobnostima učenika, kako bi se osigurao odgojno-obrazovni uspjeh svakoga pojedinca
• odabir i primjenu odgojno-obrazovnih oblika, metoda i sredstava koji će poticajno djelovati na razvoj svih područja djetetove, odnosno učenikove osobnosti
• planiranje i pripremu školskoga i nastavnoga rada prema sposobnostima učenika, pripremajući različite sadržaje, različitu organizaciju i tempo nastave
• prihvaćanje različitih stilova učenja djeteta, odnosno učenika, kao i razvojnih razlika između dječaka i djevojčica te između pojedinih učenika općenito
• uvođenje primjerenih oblika i metoda poučavanja i učenja koji će omogućiti aktivno, samostalno učenje i praktičnu primjenu naučenoga
• uporabu različitih relevantnih izvora znanja i nastavnih sredstava koji potiču sudjelovanje, promatranje, samostalno istraživanje, eksperimentiranje, otkrivanje, zaključivanje, znatiželju te učenje kako učiti
• stvaranje ugodna odgojno-obrazovnoga, razrednoga i školskoga ozračja koje će poticati zanimanje i motivaciju djeteta, odnosno učenika za učenje te će mu pružiti osjećaj sigurnosti i međusobnoga poštivanja
• prepoznavanje i praćenje darovite djece i učenika, odnosno djece i učenika s teškoćama u učenju i ponašanju
• pružanje pomoći djeci i učenicima s teškoćama i senzibiliziranje ostale djece i učenika za njihove potrebe, pružanje pomoći i suradnju.

Zakonski propisi Republike Hrvatske već više od trideset godina podupiru integraciju školske djece s teškoćama u razvoju u sustav redovnog obrazovanja. U Hrvatskoj se trenutačno koristi termin »inkluzija«, koji je postupno zamijenio termin »integracija«, dok je izrazu »učenici s teškoćama u razvoju« nadređen izraz »učenici s posebnim potrebama«. Inkluzija, u obrazovnom procesu, nije samo pitanje uključivanja učenika s teškoćama u razvoju, već podrazumijeva uključivanje sve školske djece koja su u nekom smislu različita, te koja zahtijevaju prilagođavanje nastavnih metoda i tehnika, individualizirane programe, prilagođene sadržaje i tehnike komunikacije. Specifična kvaliteta inkluzije proizlazi iz zadovoljavanja posebnih potreba, što uključuje ne samo pojedinca s posebnim potrebama, već i društvo kao cjelinu, a osobito lokalnu zajednicu u kojoj pojedinac živi s ciljem zadovoljenja potreba pojedinca u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima. Postizanje tog cilja osnovna je ideja inkluzije. Djeca i učenici s teškoćama uključuju se u odgojno-obrazovni sustav uz odgovarajuće mjere potpore u različitom opsegu, a prema osobnim potrebama, što se uređuje pratećim podzakonskim aktima radi osiguranja dostupnosti, prilagođenih oblika odgojno-obrazovnoga rada te drugih stručnih i potpornih služba i programa.

U kontekstu inkluzivnog obrazovnog sustava, posebna je briga posvećena djeci i učenicima nacionalnih manjina, posebice Roma. S tim u svezi, a u skladu s vrijednostima multietničnosti i multikulturalnosti te odredbama Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina i relevantnih međunarodnih akata, u osnovnoškolske i srednjoškolske odgojno-obrazovne programe uključuju se sadržaji važni za identitet nacionalnih manjina u Hrvatskoj. U obrazovnoj i kulturnoj politici stvaraju se pretpostavke za participaciju i integraciju sadržaja kojima se afirmiraju povijesni prinosi nacionalnih manjina i njihovih pripadnika. Osigurana je primjena Zakona o obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, uključujući i primjenu međunarodnih sporazuma i njihovih provedbenih akata. Jednako tako, u cilju poduzimanja mjera za poboljšanje uvjeta života romske nacionalne manjine i njihovog uključivanja u društveni i javni život Vlada je Republike Hrvatske donijela 2012. Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. te Akcijski plan za provedbu iste.

Sukladno inkluzivnom obrazovanju i djeca državljana država članica Europske unije imaju pravo na osnovno i srednje obrazovanje kao i hrvatski državljani te se upisuju u školske ustanove u Republici Hrvatskoj pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani. Jednako tako, djeca državljana Republike Hrvatske koja su se obrazovala u nekoj državi članici Europske unije, a nastavljaju obrazovanje u Republici Hrvatskoj, imaju pravo na osnovno i srednje obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani koji se obrazuju u školskim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Navedena se prava na odgovarajući način primjenjuju i na azilante, tražitelje azila, strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom. Strancima koji nezakonito borave u Republici Hrvatskoj omogućuje se pohađanje nastave u osnovnom obrazovanju ako su smješteni u prihvatnom centru za strance, odnosno ako im je prisilno udaljenje privremeno odgođeno ili im je određen rok za povratak, tijekom trajanja roka.

Vezano za inkluzivno, odnosno uključivo obrazovanja posebna se briga kroz mjere i podršku pruža i ranjivim skupinama u odgojno-obrazovnom sustavu uvjetovanih odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima.

Navedena je problematika u sustavu ranoga i predškolskog odgoj i obrazovanja, odnosno odgoja i obrazovanja na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini, regulirana sljedećim zakonskim, podzakonskim i drugim aktima:

• Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju
• Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi
• Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina
• Državnim pedagoškim standardima predškolskog odgoja i naobrazbe
• Državnim pedagoškim standardom osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja
• Državnim pedagoškim standardom srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja
• Odlukom o donošenju Mreže osnovnih i srednjih škola, učeničkih domova i programa obrazovanja
• Nastavnim planom i programom za osnovnu školu
• Nacionalnim okvirnim kurikulumom za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje
• Pravilnikom o postupku utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva
• Pravilnikom o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju;
• Pravilnikom o srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju;
• Pravilnikom o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi
• Pravilnikom o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika;
• Pravilnikom o srednjoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika;
• Pravilnikom o provođenju pripremne i dopunske nastave za učenike koji ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski jezik i nastave materinskoga jezika i kulture države podrijetla učenika
• Odlukom o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole koja se donosi svake godine za pojedinu školsku godinu
• Nacionalnom strategijom za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020.
• Nacionalnom strategijom izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015.

Veliki korak naprijed u kontekstu inkluzivnog obrazovanja predstavlja Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije Vlade RH koja je krajem 2013. prošla široku javnu raspravu te čije se donošenje očekuje u prvom kvartalu 2014. godine. Naime, u navedenoj Strategije kao jedan od sedam ciljeva ranoga i predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoj i obrazovanja navodi se razvoj cjelovitog sustava podrške učenicima. U sklopu navedenog cilja teži se uspostavi individualne podrške učenicima kroz:

• Uspostavu standardiziranih mehanizama rane identifikacije razvojnih potreba i mogućih teškoća djece
• Uspostavu cjelovitoga sustava podrške djeci i učenicima u odgojno-obrazovnim ustanovama (mehanizmi rane intervencije, praćenja i savjetovanja u vrtićima, mehanizmi identifikacije, savjetovanja i praćenja u školama i učeničkim domovima, dodatni mehanizmi identifikacije, savjetovanja i praćenja u školama i učeničkim domovima za učenike s teškoćama, mehanizmi podrške u učenju u školama i učeničkim domovima, odgojno-obrazovne ustanove kao prijateljsko okruženje za djecu i učenike s teškoćama, sustavna skrb o darovitima)
• Izgradnju kapaciteta cjelovitog sustava podrške djeci i učenicima
• Osiguravanje dvogodišnjeg besplatnog integriranog predškolskog odgoja i obrazovanja za svu romsku djecu

U svezi s navedenim, u navedenoj je Strategiji u visokom je obrazovanju taj iskorak vidljiv u cilju kojim se teži unaprijediti studentski standard uz posebnu brigu za socijalnu dimenziju studiranja. Ulaganje u studentski standard i socijalnu dimenziju studiranja u neposrednoj je vezi s jednim od glavnih strateških ciljeva po kojem visoko obrazovanje treba biti dostupno svima u skladu s osobnim sposobnostima. Glavni nalazi istraživanja EUROSTUDENT provedenog 2010. upućuju na sljedeće probleme u području socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Hrvatskoj:

• postoji nejednakost u pristupu visokom obrazovanju, posebice za osobe nižeg socioekonomskog statusa, mlade sa zdravstvenim teškoćama i invaliditetom, djecu bez roditeljske skrbi te djecu romske nacionalnosti
• ranjive skupine u visokom obrazovanju imaju veće financijsko i radno opterećenje od drugih studenata (osim spomenutih, to su studenti s djecom, stariji studenti te studenti koji su završili strukovnu školu)
• uvjeti studiranja/života koji mogu negativno utjecati na iskustvo studiranja i na obrazovne ishode jesu plaćanje školarina, status izvanrednog studenta, rad uz studij i stanovanje u skupljem smještaju
• studenti stručnih studija studiraju pod nepovoljnijim uvjetima od onih na sveučilišnim studijima, budući da su većinom u izvanrednom statusu i rade uz studij, te stoga imaju slabiji pristup studentskim domovima i stipendijama.

Težnja je Strategije, s ciljem unaprjeđenja studentskoga standarda, posebna briga za socijalnu dimenziju studiranja koja će se ostvariti kroz:

• Reformu sustava studentskog standarda u cilju veće pravednosti
• Izrade program unaprjeđenja socijalne dimenzije uz analizu pristupa i uspjeha podzastupljenih skupina u visokom obrazovanju
• Proširenje smještajne mogućnosti za studente, izgradnju nove i obnove postojećih kapaciteta
• Osiguranje minimalnih standarda pristupačnosti visokim učilištima studentata s invaliditetom
• Poticanje sadržaja i programa koji obogaćuju kulturni, sportski i društveni život studenata.